Gostovanje profesorice Greys Sošić iz SAD-a

Krajem studenoga Odjel za matematiku Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku posjetila je dr. sc. Greys Sošić, izvanredna profesorica na Marshall School of Business Sveučilišta u Južnoj Kaliforniji. Prof. Sošić diplomirala je matematiku na PMF – Matematičkom odsjeku Sveučilišta u Zagrebu 1988. godine. Nakon završenog magisterija na istoj ustanovi, karijeru nastavlja u Kanadi i to na doktorskom studiju Fakulteta trgovine i poslovne administracije Sveučilišta u Britanskoj Kolumbiji. Nakon uspješno završenog doktorata, od 2002. godine radi na Sveučilištu u Južnoj Kaliforniji u Los Angelesu u SAD-u.

Prof. Sošić provodi istraživanja u području upravljanja lancem opskrbe, konkurencije i suradnje u opskrbnim lancima i primijenjene teorije igara, s posebnim naglaskom na formiranje koalicija i stabilnost. U okviru svog posjeta Osijeku, prof. Sošić održala je predavanje na Matematičkom kolokviju Odjela za matematiku na temu raspodjele emisija stakleničkih plinova u lancu opskrbe. O zanimljivosti njezinih istraživanja, ali i pogledima na znanstveni i obrazovni sustav u SAD-u saznali smo više u sljedećem razgovoru…

Krajem studenoga Odjel za matematiku Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku posjetila je dr. sc. Greys Sošić, izvanredna profesorica na Marshall School of Business Sveučilišta u Južnoj Kaliforniji. Prof. Sošić diplomirala je matematiku na PMF – Matematičkom odsjeku Sveučilišta u Zagrebu 1988. godine. Nakon završenog magisterija na istoj ustanovi, karijeru nastavlja u Kanadi i to na doktorskom studiju Fakulteta trgovine i poslovne administracije Sveučilišta u Britanskoj Kolumbiji. Nakon uspješno završenog doktorata, od 2002. godine radi na Sveučilištu u Južnoj Kaliforniji u Los Angelesu u SAD-u.

Prof. Sošić provodi istraživanja u području upravljanja lancem opskrbe, konkurencije i suradnje u opskrbnim lancima i primijenjene teorije igara, s posebnim naglaskom na formiranje koalicija i stabilnost. U okviru svog posjeta Osijeku, prof. Sošić održala je predavanje na Matematičkom kolokviju Odjela za matematiku na temu raspodjele emisija stakleničkih plinova u lancu opskrbe. O zanimljivosti njezinih istraživanja, ali i pogledima na znanstveni i obrazovni sustav u SAD-u saznali smo više u sljedećem razgovoru.

Nakon završenog magisterija, odlučili ste otići iz Hrvatske na doktorat u Kanadu. Što Vas je potaknulo na to i jeste li i tada znali da ćete ostati u inozemstvu i nakon doktorata?

Nakon diplome počela sam raditi u Pulskom Uljaniku, i uskoro nakon toga kao vanjski suradnik na pulskom Fakultetu ekonomije i turizma Dr. Mijo Mirković. Godine 1995. Sveučilište u Kentuckyju, koje je surađivalo s Ekonomskim fakultetom u Zagrebu, pozvalo je 10 predstavnika hrvatskih sveučilišta da provedu mjesec dana na njihovom sveučilištu, i ja sam se prijavila za taj posjet. Za vrijeme boravka u Kentuckyju tražila sam neke znanstvene radove vezane za moj magistarski rad i dolazila do njih puno jednostavnije nego što sam to mogla u Hrvatskoj, pa sam odlučila da doktorat upišem negdje u Sjevernoj Americi.

Nakon povratka u Hrvatsku imala sam se prilike sresti s Jadrankom i Darkom Skorin-Kapov, parom hrvatskih znanstvenika koji su završili doktorat na Sveučilištu u Britanskoj Kolumbiji i u to vrijeme radili na sveučilištu u državi New York. Oni su me potaknuli da se prijavim na doktorat u Britanskoj Kolumbiji. Poslušala sam ih, bila sam primljena, i imala jako lijepo iskustvo tijekom svog doktorskog studija. U to doba nisam još imala precizne planove o svojoj karijeri nakon doktorata; no, tijekom posljednje godine studija običaj je da se studenti prijave za posao na raznim sveučilištima (u Americi, Europi i Aziji) pa sam to i ja učinila. Dobila sam nekoliko ponuda za posao, i odlučila otići u Kaliforniju.

Tijekom svoje karijere radili ste u znanosti i obrazovanju u Hrvatskoj i u Kanadi i SAD-u. Što bi ste mogli istaknuti kao najveće razlike, te koje su prednosti i nedostaci posla znanstvenika u odnosu na Hrvatsku?

Razlike počinju vrlo rano. Dok sam bila u Hrvatskoj, bila sam zaposlenik sveučilišta dok sam radila na magisteriju i trebala sam držati vježbe za studente, ispite i slično. U Sjevernoj Americi zapošljavanje na fakultetu počinje tek nakon obrane doktorata. Prije toga imate status studenta i glavne obaveze su učenje, polaganje ispita i bavljenje znanstvenim radom. Od trenutka kada se osoba zaposli na sveučilištu (u statusu docenta), ideja je da će on ili ona dobiti na toj instituciji trajno radno mjesto (naravno, ako pokaže zadovoljavajuću produktivnost u znanstvenom području i uspješno radi sa studentima u nastavi). Dakle, manji je stres oko toga da li će kasnije za nju ili njega postojati radno mjesto na toj instituciji. Odluke o tome da li će se netko zaposliti najčešće donosi cijeli odjel, a ne komisije.

Nakon određenog broja godina (6-10, ovisno o instituciji) dolazi do izbora u zvanje izvanrednog profesora i promjene statusa u trajni radni odnos. Istina je da su kriteriji za to obično visoki (takozvani “publish-or-perish” sustav), ali su u isto vrijeme i prilično jasno definirani – zna se koji su vrhunski znanstveni časopisi za određeno područje u kojim se treba objavljivati radove, koji su minimalni uvjeti za broj vrhunskih i ostalih radova koje treba objaviti, koje su razlike između različitih područja (recimo, financije i marketing) u očekivanom broju radova i slično. Proces prolazi kroz tri nivoa – prvo glasa cijeli odjel, nakon toga komisija na nivou fakulteta, a konačnu odluku donosi komisija na nivou sveučilišta. Obzirom na to da komisija na nivou sveučilišta ima članove iz raznih fakulteta (prirodne znanosti, društvene znanosti, umjetnost) i zato najčešće ne zna previše o području iz kojeg su radovi kandidata, velika se težina daje pismima preporuke koji se dobivaju od desetak vrhunskih stručnjaka iz raznih svjetskih sveučilišta koji daju svoju evaluaciju kandidata i njenih ili njegovih radova. Time se postiže veća objektivnost u promociji kandidata.

Iz Vaše perspektive, što bi istaknuli kao najveće razlike studijskih programa kod nas i u Sjevernoj Americi?

Po mom mišljenju, najveća razlika je u tome da sveučilište u Sjevernoj Americi funkcionira kao jedan organizam, a ne kao unija nezavisnih fakulteta. Ekonomski fakultet nema odjel matematike; studenti slušaju matematiku na Fakultetu matematike. To omogućava veću fleksibilnost studentima, daje im priliku da slušaju izborne kolegije na raznim fakultetima i tako otkriju neka dodatna područja interesa kojih nisu bili svjesni u trenutku upisivanja fakulteta. Teško je sa 18 godina odlučiti što će biti nečija životna karijera. Američki sustav omogućava studentima da istražuju razna područja i odgode donošenje konačne odluke do kasnijeg trenutka, nakon što malo prošire svoja saznanja i interese.

Sveučilišta u SAD-u redovito su vodeća po znanstvenoj produktivnosti. Po Vašem mišljenju, u kojoj mjeri je za to zaslužna uspješna suradnja s gospodarstvom i zajednički projekti s realnim sektorom?

Suradnja s gospodarstvom je jedan od faktora koji zasigurno potiču znanstvenu kreativnost i služi kao izvor interesantnih problema koji imaju praktičnu primjenu. Poduzeća, gradovi i državne institucije su zainteresirana za suradnju sa sveučilištima i to se dešava u raznim sferama – od projekata za studente, u kojima timovi studenata rade na analizi problema poduzeća i predlažu rješenja, do kompleksnijih problema u kojima znanstvenici ili timovi znanstvenika dobivaju uvid u podatke o poslovanju firme i predlažu nove načine pristupa problemima. Na primjer, moje sveučilište surađuje s organizacijom za Homeland Security na projektima koji primjenjuju matematičke, ekonomske, inženjerske i računarske metode za pomoć u otkrivanju terorizma i pojačanje nacionalne sigurnosti. Surađujemo s lukom Los Angelesa, najvećom lukom u zapadnoj hemisferi, na poboljšanju njihovog poslovanja i logistike. Poduzeća kao što su Microsoft ili Google stimuliraju znanstveni rad kreiranjem laboratorija u kojima mnogi znanstvenici provedu godinu, dvije nakon dobivanja doktorata, a prije nego se zaposle na fakultetu. Osim toga, zaposlenici fakulteta koji se bave znanstvenim radom najčešće predaju tri jednosemestralna predmeta na godinu, a ostalo vrijeme je posvećeno prvenstveno znanstvenom radu.

Vaš znanstveni rad usmjeren je na područje operacijskih istraživanja i primjenu matematičke teorije igara u poslovnom odlučivanju. Biste li mogli u nekoliko rečenica objasniti širem krugu čitatelja o kakvim problemima se radi?

Znanstveni radovi u našem području proučavaju kako dizajnirati sustave i aktivnosti za upravljanje prometom proizvoda, usluga i znanja u poduzećima i institucijama. Ovo područje postaje sve važnije zbog kontinuiranih i brzih tehnologijskih promjena udruženih s globalizacijom. Moji kolege imaju radove koji analiziraju odabir asortimana proizvoda za trgovine, upravljanje redovima čekanja u Disneylandu, odabirom reklamnih oglasa za prikazivanje na online stranicama, upravljanje medicinskim lancima opskrbe u Africi… Ja sam se osobno posljednjih godina počela više baviti radovima koji proučavaju utjecaj poduzeća i njihovih operacija na okoliš i načina na koji se taj utjecaj može umanjiti, kroz analizu recikliranja, emisija stakleničkih plinova i slično.

Vaš posjet Hrvatskoj dijelom je rezultat i suradnje s hrvatskim znanstvenicima. Za kraj nam recite, kakvi su vam planovi za budućnost i imate li u vidu eventualni povratak u Hrvatsku?

Uvijek sam otvorena za suradnju s hrvatskim znanstvenicima. Bilo bi mi također drago vidjeti više doktorskih studenata iz Hrvatske na američkim sveučilištima, jer mislim da im američke institucije mogu pružiti bogato iskustvo i otvoriti im uvid u neka nova saznanja koja mogu naknadno primijeniti u Hrvatskoj.

Trenutno, mislim da je bavljenje znanstvenim radom jednostavnije u SAD i namjeravam za sada ostati na svom radnom mjestu u Kaliforniji. Što se tiče budućnosti, to se nikad ne zna.