|
Pretopostavimo da ne znamo kakvo polje pretražujemo, tj. ne znamo
u kojem su redoslijedu elementi tog polja.
Ako nas zanima točno određeni element tog polja, morat ćemo proći
kroz cijelo polje, pregledavajući svaki od elemenata kako bi utvrdili
nalazi li se traženi element u polju ili ne.
Na sljedećoj slici prolazimo kroz polje od 6 elemenata. Zanima nas nalazi
li se dvojka u polju.
Nakon što smo pronašli traženi element, izlazimo iz polja i pamtimo na kojem se mjestu nalazi.
U slučaju da se element ne nalazi u polju, možemo kao mjesto na kojem se nalazi uzeti neki
negativan broj. Dakle, u ovom slučaju bi pamtili broj 4, jer se dvojka nalazi na četvrtom
mjestu u polju.
Pogledajmo sada pseudokod ovog algoritma:
PRETRAZIVANJE(A, n)
- for i < 1 to length(A)
- do if A[i] = n
- then return i
- return -1
Vidimo da ovaj algoritam kao parametre prima polje A
i element n koji tražimo. Možemo primjetiti da
izvršenje funkcije PRETRAZIVANJE prestaje
onda kada nađemo traženi element. A ako se taj element ne nalazi u polju,
završava cijela for-petlja i izvršava se 4. korak.
Primjetimo još da je, u najgorem slučaju (tj. kada se traženi element ne nalazi u polju),
potrebno reda veličine n koraka za izvršenje ovog algoritma.
|
