O glazbi i matematici

Traganje za simetrijom, harmonijom i poretkom u naizgled kaotičnom svijetu beskonačnih mogućnosti jeste pravi smisao i matematike i glazbe. Matematika i glazba su bogati primjeri svjetova koji se opiru algoritmizaciji, jer traže suštinski ljudski intelekt, kreativnost i imaginaciju.

Kao što je teško definirati što je matematika, imamo problema i kada treba definirati što je glazba. Glazba je za mnoge ljude neverbalna forma komunikacije koja dotiče ljudski intelekt i može izazvati duboke ili burne emocije.Možemo također reći da je glazba kombinacija zvukova koji su organizirani pomoću tri dimenzije: ritma, melodije i harmonije. No, u tom slučaju isključujemo na primjer rap glazbu ili recimo glazbu Johna Cagea. Po nekim ekstremnim definicijama, glazba je bilo koja kombinacija zvukova u kojoj netko uživa slušajući.

Stari Grci su glazbu smatrali strogo matematičkom disciplinom. U pitagorejskoj školi glazba je bila na istom nivou kao i aritmetika, geometrija i astronomija. Glazba je bila znanost zvuka i harmonije i četo se zanemarivala njena umjetnička strana.
Puno ljudi smatra matematiku enigmom. Ono što se o matematici uči o školi dovodi do toga da je ljudi ne vole i da ih matematika ne zanima, te do vjerovanja da je strogo racionalna, apstraktna, hladna i bezdušna znanost. Ako pogledamo glazbu, ona ima puno veze sa emocijama,osjećajima i životom. Glazba je nešto s čim su ljudi u kontaktu i dio je naše svakodnevice.

Istraživanja su pokazala da djeca koja su svirala neki instrument, često pokazuju bolje vještine koje su potrebne za rješavanje zagonetki, igranje šaha ili izvođenje matematičkih zaključaka. Također je u nekim istraživanjima bilo primjećeno da postotak studenata koji su išli u glazbenu školu prije fakulteta je bio oko 11% veći među studentima matematike.
Pa kako su onda glazba i matematika povezane?